Otporan samo u srednjim pH vrijednostima
Obično se za vađenje betona koristi vapnena žbuka koja ima vrlo nepovoljnu pH vrijednost za aluminij. Aluminij je izdržljiv samo u srednjem rasponu pH između pet i osam. Ako su ove vrijednosti premale ili premašene, dolazi do kemijske reakcije koja napada aluminij. Beton je manje agresivan od žbuke (7,79 € na Amazonu *), ali također pokreće reakciju.
Aluminij je manje osjetljiv magnetiziranjem takozvanom anodnom oksidacijom. Tijekom ovog eloksiranja dolazi do namjerne površinske oksidacije koja tvori zaštitni sloj debeo nekoliko mikrometara. Smanjuje sposobnost betona i cementa da napadaju, ali ga ne sprječava.
Privremene zaštitne mjere
Prilikom ugradnje u beton, cement ili beton su vlažni prije nego što se stvrdne i stoga su posebno "agresivni". Aluminij se može zaštititi ako je privremeno zapečaćen tijekom montaže. Nekoliko metoda može se koristiti kao zaštitne mjere:
- Nanošenje prozirnog zaštitnog laka, koji se kasnije sam od sebe razgrađuje
- Nanošenje laka koji se ljušti i koji se kasnije uklanja
- Premaz caklinom
- Metalno brtvljenje kromiranim ili bakrenim premazom
U pojedinačnim slučajevima uvijek treba provjeriti može li se na mehanički način izbjeći izravan kontakt aluminija i betona. Ugrađena drvena sidra i potporne ploče, folije ili vijčane konstrukcije mogu biti dobro rješenje.
Primijetite druge izvore reakcije
Osim betona i cementa, mnogi drugi građevinski materijali i ostaci također mogu napadati aluminij. Tipični primjeri su sastojci mnogih sredstava za zaštitu drveta, izolacijskih komponenata u pločama od drvenih vlakana i kiselih ostataka ljepila. Bitumen i katran, čije kisele ili alkalne komponente napadaju metal, također su neprikladni za postavljanje aluminija u beton.
savjeti i trikovi
Ako su vaša trajna trajnost i postavljanje betonske podloge prikladni, žbuka na bazi gipsa ili gipsa idealna je alternativa. Zbog svoje neutralne pH vrijednosti između šest i sedam, gips ne reagira s aluminijom.
